Evo kratkog uvoda za one koji knjigu još nisu čitali. Na povratku s neuspješnog pokušaju uspona na K2, 8611 m visok vrh u Pakistanu, Greg Mortenson se izgubio u bespućima Baltoro ledenjaka i umjesto u odredište Askole zalutao u selo Korphe. Bio je rujan 1993. Iscrpljenog i na izmaku snaga, u svom ga je domu ugostio seoski starješina Haji Ali. Dirnut ljudskom toplinom i nesebičnošću lokalnog stanovništva, njihovim teškim uvjetima života i siromaštvom, poželio im je na neki način pomoći. Nakon što je vidio osamdeset dvoje djece kako bez učitelja „pohađa nastavu“ na livadi pokraj sela, Mortenson je obećao da će im sagraditi školu. Od tog časa svoj je život posvetio izgradnji škola, prvo u Pakistanu, a zatim i u Afganistanu. Osnovao je  Central Asain Institute (CAI) putem kojega prikupio desetke milijuna dolara donacija i, kako stoji na web stranicama instituta, do danas sagradio i u velikoj mjeri podupro rad 170 škola u Pakistanu i Afganistanu te pomogao obrazovati više od 68 000 učenika, većinom djevojčica. Zahvaljujući ovom projektu Greg Mortenson je stekao globalnu slavu, čak je bio predložen za Nobelovu nagradu za mir,  a američki predsjednik Obama je dio novčane nagrade od svojeg Nobela za mir donirao u Mortensonovu fondaciju.

I sve bi bilo super da neke od donatora nisu zaintrigirale stanovite činjenice vezane uz projekt, prije svega velika fluktuacija uglednih pojedinca koji su obavljali odgovorne poslove u CAI te izostanak financijskih izvještaja o utrošenom novcu. Val kontroverzi zakotrljala je emisija 60 minutes CBS televizije u kojoj je prikazan prilog koji sugerira da su bitni dijelovi knjige Tri šalice čaja izmišljeni i da je neprofitna organizacija CAI (koja je by the way samo u 2010. primila 23 milijuna dolara donacija) potrošila više novca u promociju Mortensona i njegove knjige nego u gradnju škola u Pakistanu i Afganistanu. Da stvar bude još zanimljivija, sav prihod od prava na prodane primjerke knjiga (a radi se velikom iznosu obzirom da je knjiga prodana u gotovo 5 milijuna primjeraka) dijele Mortenson i koautor knjige David Relin. Niti jedan cent ne ide u CAI koji financira cjelokupnu promociju. U spomenutoj emisiji svoje viđenje slučaja iznio je i poznati američki pisac i novinar Jon Krakauer (čiju knjigu U divljini možete pronaći u našoj internet knjižari). Krakauer je, i sam dirnut plemenitom inicijativom Mortensona, donirao preko 75.000 dolara za njegov projekt. Ali saznavši neke informacije o radu instituta odlučio je obustaviti svoje donacije i istražiti cijelu priču. Prema njegovim riječima iz spomenute emisije, knjiga Tri šalice čaja je prekrasna priča i… laž. Nakon gotovo godinu dana detaljnog istraživanja i brojnih razgovora s ljudima koji su surađivali s Mortensonom, Krakauer je svoja saznanja sažeo u knjižicu koju je nazvao Tri šalice obmane (Three cups of Deceit.)

Zahvaljujući dostupnosti informacija čitatelji mogu na internetu pronaći spomenutu emisiju 60 minutes i knjigu Three Cups of Deceit te sami donijeti sud o eventualnoj istinitosti knjige Tri šalice čaja. Bez namjere da tvrdimo čija je priča istina, ne možemo se oteti dojmu da je reakcija Grega Mortensona u prilogu na CBS-u, kada ga je novinar tijekom potpisivanja knjige zamolio za kratak razgovor, više no indikativna.

Nema sumnje da je Mortenson učinio puno dobrih stvari, ali ako su neki od navoda iz CBS-ove emisije i Krakauerove knjige istiniti, postavlja se pitanje što mu je to trebalo. Zašto je morao napisati da se popeo na Ananpurnu IV i Baruntse kada American Alpine Journal (koji vrlo pažljivo dokumentira uspone u Himalaji) nema podatak o tome da se Mortenson ikada popeo na neki od vrhova (dapače, Mortensonov penjački partner s K2 tvrdi da Mortenson nikada prije ekspedicije na K2 nije bio ni u Karakoramu ni u Himalaji)? Zašto u knjizi tvrdi da je cijeli projekt započeo obećanjem koje je dao u selu Korphe u koje je zalutao nakon povratka s K2 1993., kada je u članku u American Himalayan Foundation newsletteru 1994. sam napisao da je njegova namjera sagraditi školu u selu Khane. Kako se osjeća čitatelj dok čita emotivnu priču iz Korphea 1993. znajući da je Mortenson prvi put u Korphe stigao tek godinu dana kasnije? Ili čemu priča o tome da su ga oteli Talibani u južnom Waziristanu 1996. kada postoje živi svjedoci s fotografije na kojoj je nasmijani  Mortenson s kalašnjikovom u rukama okružen svojim „otmičarima“ i kad se zna da 1996. u Waziristanu nije bilo Talibana. Treba reći da sve ove navode Mortenson nije demantirao niti jednim argumentom.

Dakle, ako su neke od ovih optužbi točne, onda dolazimo do žalosnog zaključka da je Mortenson, unatoč neospornoj činjenici da je učinio dosta dobrog, imao i neke druge motive.
Jesu li pogonsko gorivo za Mortensonov plemeniti cilj bili, kao i bezbroj puta, slava i novac. Ako je tako, što je onda s knjigom. Može li knjiga pisana kao non-fiction (koji po definiciji govori o stvarnim događajima), za koju se ustanovi da je u velikoj mjeri fabricirana, jednostavno preći u fiction razred? Ili može li se tretirati kao pola-pola? Ili smije li uopće biti na policama knjižara? U svijetu u kojem živimo informacije se smjenjuju kao na tekućoj traci i malo tko ima vremena provjeriti njihovu vjerodostojnost. Tako je i s knjigama koje govore o  istinitim događajima. Često se hvatamo za riječi i fraze koje vrište s naslovnica takvih knjiga vjerujući da su istinite. A što kad se utvrdi da nisu?
 
Ovaj slučaj aktualizira i poziciju izdavača kada su u pitanju publicistička djela odnosno njihova eventualna nevjerodostojnost. Ono što je čitateljima fascinantno u knjizi Tri šalice čaja, kao i mnogim drugim njoj sličnim, je činjenica da su se stvari opisane u njoj stvarno dogodile. Pitanje je bi li izmišljena priča o plemenitoj gesti Amerikanca koji je odlučio krenuti „knjigom protiv terorizma“ bila toliko zanimljiva i uspješna. Glavni adut ovakvih knjiga je istinitost. Mortensonov izdavač Viking (dio Penguin Group USA) objavio je samo da će s autorom pažljivo razmotriti sporne dijelove knjige.
No ima i drugih opcija. Kada se ustanovilo da je memoarska knjiga Love and Consequences američke autorice Margaret Seltzer potpuna laž, izdavač knjige Riverhead Books povukao je sve primjerke iz prodaje i svim dotadašnjim kupcima ponudio povrat novca. Iako je možda knjiga bila dobra.. ali laž je laž.

I na kraju recimo da je Libricon krajem 2008. godine ozbiljno razmatrao mogućnost da prevede i objavi knjigu Three Cups of Tea. Bili smo impresionirani plemenitom idejom Grega Mortensona, a činjenica da je cijeli projekt pokrenut nakon pokušaja uspona K2 ukazivala je da se radi o knjizi upravo za naš izdavački profil. No od objavljivanja nas je odvratila fotografija na kojoj su Greg Mortenson, njegova žena Tara Bishop i njihova šestomjesečna kćer  – s puškama u rukama. Teško nam je bila spojiva filantropija i ljubav prema planinama s kalašnjikovom i to uz šestomjesečno dijete, pa smo odustali.
 
Dakle, knjigu Tri šalice čaja možete kupiti i kod nas ali imajte na umu – niti jedna lipa od cijene koju ste platili ne ide u CAI i fond za izgradnju škola.