Libricon

Područja kataloga

Libricon d.o.o.
Bleiweisova 18
10000 Zagreb
T: 01 3776 209
F: 01 3776 209
M: 091 100 1616
E: libricon@libricon.hr

Pireneji: Nacionalni park Aigüestortes



Pireneji su planinski lanac na jugozapadu Europe koji razdvaja Pirenejski poluotok od ostalog dijela kontinenta. Protežu se u dužini od četristo trideset kilometara, od Biskajskog zaljeva na Atlanskom oceanu do rta Creus na Sredozemnom moru kao prirodna granica između Francuske i Španjolske. U samom srcu Pireneja, u španjolskoj pokrajini Kataloniji, u Parc Nacional d'Aigüestortes i Estany de Sant Maurici posjetili smo osobito lijepe predjele s dvjestotinjak ledenjačkih jezera.
 
Park je nazvan po jezeru (estany) Sant Maurici i predjelu Aigüestortes, što znači «krivudave vode». Osnovan je 1955. godine kao peti nacionalni park u Španjolskoj i drugi u Pirenejima, a  1996. godine proširen je na površinu od 140 km². Obuhvaća nekoliko dolina iznad kojih se uzdižu nazubljeni stjenoviti vrhovi visoki oko tri tisuće metara. Dna dolina i njihovi bokovi obrasli su borovim i jelovim šumama, dok se na obroncima iznad njih prostiru veliki otvoreni travnjaci na kojima ljeti pasu krave. Gorska jezera su tragovi ledenjaka koji su u prošlosti prekrivali ova brda. Na nepropusnoj podlozi od granitnih stijena krivudaju brojni potoci i vodopadi, stvarajući divljinu nesvakidašnje ljepote.
 
Dva su glavna ulaza u park, jedan iz Espota u dolini rijeke Escrita i drugi iz sela Boí u dolini rječice Noguera de Tor. U tim se mjestima nalaze uredi u kojima možete dobiti sve potrebne obavijesti i planinarske karte s označenim stazama. Osobnim automobilima ulaz je zabranjen, pa ih treba ostaviti na nekom od parkirališta izvan zaštićene zone. Zaposlenici parka ondje će vam uručiti plastičnu vrećicu za smeće i jednostavnu zemljopisnu kartu na kojoj su označene glavne pješačke staze. I to sve za badava, jer ulaz u park se ne naplaćuje.
 
Bistra i topla voda u gorskim jezerima u vrućim ljetnim danima neodoljivo mami na kupanje, ali ništa od toga, jer sve aktivnosti na vodi su zabranjene. Ne dopuštaju se ni lov, ribolov, sabiranje gljiva, cvijeća ili drugog bilja. Kampiranje unutar granica parka također nije dozvoljeno. Planinari koji odlaze na višednevne ture mogu noćiti u nekom od desetak planinarskih domova koji su otvoreni od kraja proljeća do kraja ljeta te oko novogodišnjih i uskršnjih praznika. Imajte na umu da se ležajevi brzo zauzmu, pa u većini domova unaprijed treba rezervirati mjesto.
Obiteljska izletišta
 
Nacionalni park Aigüestortes presijeca mnoštvo staza koje zadovoljavaju različite ukuse i potrebe. Neke su lagane i dobro obilježene, dok su druge, koje se nalaze u višim predjelima, zahtjevnije. Prije odlaska na bilo koju turu, uputno je poslušati prognozu vremena, jer se ono ovdje vrlo brzo mijenja. U Pirenejima vlada tipično visokogorsko vrijeme – jutra su lijepa i vedra, a iza podneva se počinju nakupljati oblaci. Oni ubrzo prerastu u olujne kumuluse, često skrivene iza visokih vrhova, pa kada ih konačno vidite i čujete grmljavinu, već je prekasno za bijeg.
 
Španjolci vole slobodno vrijeme provoditi u prirodi sa svojim obiteljima. Lako pristupačni obronci Pireneja za njih su idealna izletišta. Najviše posjetilaca dolazi na jednodnevne ili dvodnevne izlete. Dovezu se automobilom do ulaza u park, odšetaju do obližnjeg potoka ili slapa i smjeste se u hladovini ispod nekog stabla. Dok djeca veselo trčkaraju naokolo, odrasli odmotavaju brižljivo pripremljene zamotuljke s hranom. Kada pripeče sunce, umivaju se hladnom vodom ili u nju namaču noge, a  žeđ gase na malim uređenim izvorima. Neki izletnici krenu dalje uzbrdo jer se već nakon samo sat ili dva hoda mogu popeti dovoljno visoko da im se otvore pogledi na spektakularne vrhove. Glavne staze su vrlo dobro održavane i po njima se s lakoćom kreću i oni koji nisu vični hodanju u planinama. Široke su, blago položene i posute sitnim šljunkom, a preko potoka i malih jezerca postavljeni su lijepi drveni mostići. Stazu prate obavještajne table koje govore o biljnom i životinjskom svijetu, o ugroženim i zaštićenim vrstama, a na vidikovcima su navedena imena i visine okolnih vrhova.
 
Iz Espota i iz Boía moguć je prijevoz terenskim automobilima duboko u unutrašnjost parka. Ova taxi-služba znatno će vam uštedjeti vrijeme i snagu jer će vas podignuti za oko šesto metara u visinu. Zbog toga su taxiji prilično popularni i mnogi izletnici ih koriste, osobito roditelji s djecom i stariji ljudi.
Kroz park od Boía do Espota
 
U jednom danu može se propješačiti cijelom širinom nacionalnog parka, s jedne strane na drugu, odnosno od Boía do Espota ili obrnuto. Ta klasična tura prati stari srednjovjekovni trgovački put kojim se nekada prenosila roba iz grofovije Pallars na istoku do grofovije Erill na zapadu. Početkom dvadesetog stoljeća put je postao mondena jahača staza za gospodu koja je iz Espota na konjima odlazila u toplice Caldes de Boí. Put je dugačak oko dvadeset i pet kilometara i penje se preko sedla Portarró d'Espot, visokog 2429 metara. Za čitav put potrebno je oko devet sati hoda, no pješačenje se može skratiti ako se pri usponu na jednoj strani i pri silasku na drugoj strani koriste taxiji. Tada šetnja traje svega šest sati, pa je prosječno uhodani planinar može bez teškoća proći u jednom danu.
 
Taxijem se možete povesti iz Boía ili ga uhvatiti na zadnjem parkiralištu. Krenete li ipak pješice od parkirališta, put će vas isprva voditi uskim klancem kroz koji protječe rječica Sant Nicolau. Taj dio puta nije osobito zanimljiv, jer je stisnut strmim padinama koje zatvaraju pogled. Strpljenje se isplati jer se nakon nekog vremena klanac širi, a pogled se otvara prema jezeru Llebreta, slapovima Sant Esperit (Svetog Duha), te visokim tamnim brdima iza njih. Iznad slapova nalazi se parkiralište do kojega izletnike prevoze džipovi. Dalje svi moraju pješice.
 
Nad jezerom put prolazi uz kasnosrednjovjekovnu kamenu crkvicu Sant Nikolau. Sv. Nikola je poznati zaštitnik od nevremena, mećava i grmljavina. Prema legendi, negdje u blizini crkvice zakopane su krune nekih francuskih kraljeva, a onaj koji ih pronađe odmah će umrijeti. Svake godine, prve nedjelje u srpnju, stanovnici Boía hodočaste do ove crkvice.


Krivudave vode
 
Iznad jezera Llebreta, vode rječice Sant Nicolau krivudaju kroz široku travnatu dolinu, pa je po tome području cijeli park nazvan Aigüestortes – krivudave vode. Iz mnogobrojnih slapova voda pršti na sve strane, a jezerca i potočići razlijevaju se po livadama. Neko vrijeme staza vodi dolinom natopljenom vodom preko brojnih drvenih mostića, a potom se počinje penjati prema Refugi Llong, planinarskoj kući na visini od 2000 metara. Kuća je nazvana po jezeru Llong uz koje se nalazi. Kad se uspnete do jezera, naći ćete se u srcu planinskog krajolika. U izduženoj dolini, na mirnoj i tamnoj površini vode ocrtavaju se vrhovi okolnih planina. Od jezera započinje posljednji uspon na sedlo Portarró d'Espot s kojega se otvaraju vidici na moćne planinske vrhunce, stijene, livade i šume, doline i jezera.
 
Silazak sa sedla na drugu stranu prema jezeru Sant Maurici zabavan je i lak. Staza prati tok rječice, malo uz njezinu lijevu obalu, potom prelazi na desnu, pa se opet vraća natrag. Jezero Sant Maurici najveće je unutar parka. Drveni putokaz za Mirador de l'Estany odvesti će vas do mjesta s kojega se pruža najljepši pogled na njega. Dalje se put nastavlja kroz šumu uz južnu obalu jezera do planinarske kuće Ernest Mallafré. Ovdje završava vaša šetnja, jer se do Espota opet možete odvesti taxijem.
Romaničke crkve
 
Nešto vremena svakako vrijedi potrošiti i na razgledavanje okolice parka. S njegove jugozapadne strane, u uskoj dolini Vall de Boí kojom protječe rječica Noguera de Tor, nalaze se privlačna planinska sela Barruera, Boí, Cardet, Coll, Durro, Erill la Vall, Saraís i Taüll. U njima se kriju vrijedne romaničke crkve čiji masivni četvrtasti zvonici strše visoko iznad sivih krovova kuća. Građene su u vrijeme procvata u 11. i 12. stoljeću, nakon što se Katalonija 988. godine odvojila od Francuske, a muslimanska opasnost s juga jenjala. Te crkve nose obilježja čistog romaničkog stila, dobro su očuvane i nalaze se u lijepom krajoliku, pa ih je UNESCO  2000. godine proglasio svjetskom kulturnom baštinom.
 
Većina crkava otvorena je za posjetioce u određeno doba dana kada se mogu razgledati. Najposjećenije među njima su Sant Climent i Santa Maria u Taüllu, te Sant Joan u Boíu, poznate po izuzetno zanimljivim freskama. Doduše, originalne freske prenesene su na čuvanje u muzej u Barceloni dvadesetih godina prošlog stoljeća, pa crkve danas krase njihove vjerne kopije. Isplati se popeti i na šesterokatni zvonik Sant Climenta u Taüllu jer se s njega otvaraju široki pogledi na cijelu dolinu i stjenovite pirenejske vrhunce nad njom


Tekst i fotografije: Lara Černicki
lara.cernicki@zg.t-com.hr

Sniženje

Aktualno