Libricon

Područja kataloga

Libricon d.o.o.
Bleiweisova 18
10000 Zagreb
T: 01 3776 209
F: 01 3776 209
M: 091 100 1616
E: libricon@libricon.hr

Bagno Vignoni

U srcu Toskane, iznad plodne doline Val d' Orcia krije se Bagno Vignoni, malo idilično selo u kojemu živi svega trideset i šest stanovnika. Nazvano je po dvorcu Vignoni sagrađenom u 11. stoljeću na uzvisini poviše sela. Izgled sela nije se mijenjao stoljećima. Središnjim trgom Piazza delle Sorgenti prostire se veliki kameni bazen u kojemu iz dubine od tisuću metara izbija topla voda. Okružuje ga red srednjovjekovnih kuća u kojima se nalaze dva hotela, nekoliko restorana, dućani s tradicionalnim proizvodima te starinska ljekarna s ljekovitim biljem. Dvadesetak zgrada od kojih se danas sastoji selo, ostaci su nekad većeg gradića, razrušenog u čestim sukobima između Siene i Firence. 
Na strmoj padini ispod sela sagrađena su u srednjem vijeku četri neobična mlina, jedan ispod drugog, ukopana u traventinsku stijenu, nastalu taloženjem minerala iz termalne vode. Mlinovi su u povijesti Bagno Vignonija imali važnu ulogu. Zahvaljujući obilju vode iz izvora, mogli su biti u pogonu tijekom cijelog ljeta, kada su drugi mlinovi u dolini prestajali s radom zbog presušivanja potoka i rječica. Voda za potrebe kupki i za mljevenje koristila se pažljivo i štedljivo. Te su dvije djelatnosti bile međusobno povezane zajedničkim vodovodom. Razgranati sustav dovoda vode sastojao se od kanala izdubenih u traventinskoj stijeni, opremljenih ustavama za regulaciju razine vode. U dva velika vodospremnika, ukopana na rubu padine, sakupljala se voda iz izvora. Odvade se najprije odvodila do prvog, najviše položenog mlina i zgrade s kupkama, a potom se uskim tunelom probijenim kroz stijenu vodila dalje do drugih mlinova, odnosno njihovih vodosprema.
Iz povijesnih izvora ne može se točno utvrditi tko je i kada sagradio mlinove, no pretpostavlja se da su ih dali podignuti neki od bogatijih feudalaca na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće. Za njihovu obranu podignuta je masivna i visoka kula, kao dio snažnog fortifikacijskog sustava. Ona se srušila oko 1820. godine, pa su od nje do danas ostali tek temelji i nepravilna hrpa kamenja.
Još u rimsko doba mjesto je bilo poznato po ljekovitoj vodi o čemu svjedoči kameni natpis posvećen nimfama, napisan starim grčkim pismom. U srednjem vijeku toplice su postale popularne zahvaljujući blizini Via Francigene, hodočasničkog puta koji je s juga Engleske vodio do Rima, a ispod Bagno Vignonija prelazio je rijeku Orcia. Hodočasnici, trgovci i drugi putnici zaustavljali su se u toplicama i odmarali od napornog putovanja. U 14. stoljeću toplice je često posjećivala karizmatična svetica Katarina Sienska. Njezina ju je majka vodila u Bagno Vignoni uzaludno se nadajući da će je mondeno društvo u lječilištu odvratiti od nauma da se posveti vjeri i zaredi. Po njoj su kasnije nazvane arkade uz svjerni rub bazena. U 15. stoljeću ljekovitom vodom liječili su se papa Pio II Piccolomini i Lorenzo de Medici, poznati firentinski humanist i političar, oboje oboljeli od gihta. Početkom 18. stoljeća podignuta je zgrada s termalnim kupkama koje su bile u upotrebi svega stotinjak godina.
Visinska razlika između izvora i rijeke Orcia, u koju se voda slijevala, omogućila je da se na padini ispod sela, jedan ispod drugog, sagrade četiri mlina: gornji ili mulino de sopra, jamski ili mulino buca, srednji ili mulino di mezzo i podnožni ili mulino da piedi. Budući da je stijena vrlo strma, uobičajena izgradnja mlinova iznad površine zahtijevala bi veliko ravnanje terena ispod svake zgrade. Zbog toga je jednostavnije bilo izdupsti stijenu i pod zemlju smjestiti mlinske prostorije, kanale za dovod i odvod vode te vodospreme.
Mlinovi su se sastojali od dvije podzemne prostorije, spojene otvorom u podu. U gornjoj prostoriji bilo je mlinsko kamenje, a u donjoj se nalazio dugački i uski prostor s vodeničkim kolom. U njega se spuštalo izvana, stepenicama uklesanima u stijeni. Vodeničko kolo i mlinsko kamenje bili su povezani uspravnom osovinom. Pokraj ulaza su bili smješteni mehanizmi za prosijavanje brašna, također pokretani vodom. Uz svaki mlin bio je zaseban prostor za tovarne životinje koje su ondje čekale dok se žito nije samljelo. Podzemne prostorije u kojima se mljelo bile su pune pare koja se dizala iz tople vode, osobito u prvom mlinu, pa je u njegovom stropu bilo prokopano okno za prozračivanje. Voda koja je iz izlazila iz jednog mlina, sakupljala se ponovno u vodospremi iznad slijedećeg mlina i koristila za njegovo pokretanje. Mlinovi su mogli neprekidno raditi oko osam sati, sve dok se dva vodospremnika na vrhu nisu ispraznila. Preko noći oni bi se opet stigli napuniti vodom iz izvora.
Mlinovi Bagno Vignonija bili su u pogonu sve do 1950. godine, a nakon prestanka s radom počeli su propadati. Termalna voda ubrzo je uništila drvo i metalne dijelove. Debeli sloj istaloženog traventina prekrio je podove, mlinsko kamenje i ulaze u prostore s vodeničkim kolima. Vodospreme koje su nekada bile duboke oko tri metra, skoro su se posve zapunile traventinom. Naposljetku su se urušili ulazi, zidovi i dijelovi svoda. Kada su općinske vlasti San Quirico d'Orcia 1999. godine preuzele brigu o mlinovima, Europska Unija dodijelila im je sredstva za njihovu obnovu.
Arheološka iskopavanja započela su na zaravni ispred sela. Nakon uklanjanja tankog sloja zemlje s površine, hidraulični sustav mlinova i temelji kule, građeni od klesanog traventina, ugledali su svijetlo dana. Na padini ispod njih otkrivena je zgrada toplica s četri male prostorije za kupke. Na zidu iznad kupki vidljivi su dijelovi kanala iz kojega je na različitim mjestima istjecala termalna voda, slično današnjim hidromasažama. Iz mlinskih prostorija odstranjene su naslage traventina sve do podova, djelomično prekrivenih kamenim pločama. Oslobođeni su mlinsko kamenje, osovine za pokretanje, otvori koji su povezivali gornje i donje prostorije, te vanjski ulazi u prostore s vodeničnim kolima.
Nakon arheoloških iskopavanja, pristupilo se obnovi gornjeg mlina. Bio je to najveći i najbolje opremljeni mlin s dva mlinska kamena ispred kojega se prostiralo popločeno dvorište. Obnovom mu je vraćen prvobitni izgled. Za izgradnju urušenih zidova korištene su stare opeke, a novi drveni dijelovi mlinskog mehanizma izrađeni su po uzoru na stare. Na kraju je u podzemne prostorije uvedena rasvjeta, a cijeli prostor na kojmu se nalaze kupke, mlinovi i kula uređeni su za posjetioce kao Parco dei Mulini. Duž poučne staze postavljene su table s objašnjenjima o njihovoj povjesti, izgledu i načinu rada.
 
Parco dei Mulini nalazi se unutar granica Parco Artistico Naturale Culturale della Val d’Orcia, osnovanog 1996. godine kako bi se zaštitile krajobrazne vrijednosti te povijesno i umjetničko nasljeđe, a 2004. godine UNESCO ga je uvrstio na popis svjetske baštine.
Danas su toplice Bagno Vignoni jedne od najmodernijih u Europi, a njima upravljaju općinske vlasti grada San Quirico d'Orcia. U dolini riječice Orcia smješten je hotel Adler Thermae koji u svojem lječilišnom centru nudi raznovrsne medicinske tretmane, kao i sadržaje za rekreaciju i zabavu. Voda bogata natrijevim kloridom, radioaktivnim kalcijem, magnezijem, karbonatima željeza i natrijevim sulfatom blagotvorno djeluje na kosti, zglobove, kožu i spolne organe, a blatnim kupkama ublažuju se tegobe artritisa i reumatizma.
Zbog sve većeg broja turista, kupanje u starom bazenu usred sela zabranjeno je 1979. godine. Oni koji žele uživati u blagodatima ljekovite vode, mogu se kupati u bazenima izvan sela ili u jednom od dva hotela na samom trgu. Oni koji nisu raspoloženi za kupanje u bazenima, mogu sjesti uz ispusni kanal velikog bazena, izuti obuću i do mile volje namakati noge u toploj ljekovitoj vodi. Hotel Posta Marcucci vodi obitelj koja u Bagno Vignoniju živi od početka 18. stoljeća. Osim gostoljubivosti i domaće kuhinje, goste u hotel privlači veliki otvoreni bazen s toplom vodom u kojemu se mogu kupati tijekom cijele godine.
Tekst i fotografije:              
Lara Černicki
Fonova 6
10 000 Zagreb
E-mail: lara.cernicki@zg.t-com.hr

Sniženje

Aktualno